Untitled Document

Hrvatsko ime: Jezerska zlatovčica
Englesko ime: Charr, Arctic Charr
Njemačko ime: Wandersaibling, Seesaibling

Klasifikacija:	Red: Salmoniformes Porodica: Salmonidae
Morfologija:	Leđna peraja: 3 tvrde šipćice / 9-10 mekanih šipćica Podrepna peraja:3 tvrde šipćice / 8-10 mekanih šipćica Prsne peraje: 1 tvrde šipćice / 12-13 mekanih šipćica Trbušne peraje: 1 tvrde šipćice / 8 mekanih šipćica Repna peraja: 19 šipćica Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 190-220 Glava i vilice su masivne. Tijelo je relativno visoko i debelo. Leđa su zelenkastocrna, bokovi srebrnasti sa malobrojnim krupnim pjegama. Trbuh je bijel. Boja u vrijeme mriješćenja varira. Pojavljuje se u mnogo različitih formi, a ponekad se u istom jezeru pojavljuju migratorne, normalne i patuljaste populacije. Od S. fontinalis se razlikuje po tome što na ledima nema tamnih valovitih linija (osim na ledima mladunaca) vec samo svijetle pjege; na podrepnoj peraji isto nema nikakvih tamnih linija.
Max veličina:	15 – 40 cm, maksimalno 88 cm, svjetski rekord u težini je 14.770 kg.
Biologija:	Živi pri dnu. Mrijesti se od listopada do ožujka. Mrijesti se između kamenja u rijekama i jezerima. Poslije izlijeganja mladi odlaze u jezera ili more. Spolno zrelost se postiže u 3–6 godina. Plodnost iznosi 560–7 300 jaja po ženki. Ikra je veličine 4.5 – 5.5 mm. Hrani se uglavnom beskralježnjacima, naročito planktonskim račićima. Velike ribe u nekim populacijama su piscivorne, pa čak i kanibali.
Distribucija:	Alohtona holoarktička vrsta koju nalazimo uglavnom u vodama na sjevernoj hemisferi, i to u čistim hladnim jezerima. U Sjevernom ledenom moru su pronađene anadromne populacije, koje spolno sazriju u moru i ulaze u rijeke da bi se mrijestile. One su veće od slatkovodnih formi, u kojih su poznate neke patuljaste rase. U naša područja je unesena iz alpskih jezera 1943. godine.
Ugroženost:	Nije ugrožena.

Klasifikacija:

Red: Salmoniformes
Porodica: Salmonidae

Morfologija:

Leđna peraja: 3 tvrde šipćice / 9-10 mekanih šipćica
Podrepna peraja:3 tvrde šipćice / 8-10 mekanih šipćica
Prsne peraje: 1 tvrde šipćice / 12-13 mekanih šipćica
Trbušne peraje: 1 tvrde šipćice / 8 mekanih šipćica
Repna peraja: 19 šipćica
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 190-220
Glava i vilice su masivne. Tijelo je relativno visoko i debelo. Leđa su zelenkastocrna, bokovi srebrnasti sa malobrojnim krupnim pjegama. Trbuh je bijel. Boja u vrijeme mriješćenja varira. Pojavljuje se u mnogo različitih formi, a ponekad se u istom jezeru pojavljuju migratorne, normalne i patuljaste populacije. Od S. fontinalis se razlikuje po tome što na ledima nema tamnih valovitih linija (osim na ledima mladunaca) vec samo svijetle pjege; na podrepnoj peraji isto nema nikakvih tamnih linija.

Max veličina:

15 – 40 cm, maksimalno 88 cm, svjetski rekord u težini je 14.770 kg.

Biologija:

Živi pri dnu. Mrijesti se od listopada do ožujka. Mrijesti se između kamenja u rijekama i jezerima. Poslije izlijeganja mladi odlaze u jezera ili more. Spolno zrelost se postiže u 3–6 godina. Plodnost iznosi 560–7 300 jaja po ženki. Ikra je veličine 4.5 – 5.5 mm.
Hrani se uglavnom beskralježnjacima, naročito planktonskim račićima. Velike ribe u nekim populacijama su piscivorne, pa čak i kanibali.

Distribucija:

Alohtona holoarktička vrsta koju nalazimo uglavnom u vodama na sjevernoj hemisferi, i to u čistim hladnim jezerima. U Sjevernom ledenom moru su pronađene anadromne populacije, koje spolno sazriju u moru i ulaze u rijeke da bi se mrijestile. One su veće od slatkovodnih formi, u kojih su poznate neke patuljaste rase. U naša područja je unesena iz alpskih jezera 1943. godine.

Ugroženost:

Nije ugrožena.