Leđna peraja: 4 tvrde šipćice / 9-10 mekanih šipćica
Podrepna peraja: 4 tvrde šipćice / 7-8 mekanih šipćica
Trbušne peraje: 2 tvrda šipćica / 8 mekanih šipćica
Prsne peraje: 1 tvrda šipćica / 11-13 mekanih šipćica
Repna peraja: 19 mekanih šipćica
Broj ljusaka u bočnoj pruzi: 115-122
Broj ljusaka iznad bočne pruge: 21-27
Broj ljusaka ispod bočne pruge: 21-23
Glava joj je šiljasta. Usta su velika. Gornja vilica dopire do iza oka. Ima izrazito jake zube i to gotovo po svim kostima usne šupljine. Na vomeru su zubi poredani u dva reda sa prilično divergentnim vrhovima. Tijelo je razmjerno nisko, i najveća visina stane pet puta u duljinu tijela bez repne peraje. Međuočni prostor je malo uleknut i širok je samo 1,5 promjera oka. Broj škržnih šipćica (branhiospina) jako varira. Na desnoj strani ih je 11-13, na ljevoj 12-14. Piloričkih nastavaka ima 35-45. Bokovi tijela su posuti sitnim crnim pjegama koje uglavnom imaju oblik X. Između oka i preoperkuluma nalaze se dvije nešto veće pjege. Opna koja povezuje šipćice u leđnoj peraji također je posuta crnim pjegama. Između crnih pjega nalaze se i okrugle crvene pjege, kojih ima manje, a naročito su intenzivne duž srednjeg nivoa bokova.

Nastanjuje rijeke i jezera. Ugrožena je zbog uništavanja staništa i onečišćenja.

Endemska vrsta u Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori u vodama Jadranskog sliva: Neretva, Bregava, Krka i Cetina, pa i vode Livanjskog polja, te u rijekama; Drimu, Morači i Zeti, pritokama Skadarskog jezera. Đ. Kosorić, T. Vuković (1966) nalaze je u rijeci Buni.

Nalazi se u Crvenoj knjizi ugroženih vrsta Hrvatske kao kritično ugrožena vrsta.