Leđna peraja: 7-8 mekanih šipćica
Podrepna peraja: 9-10 mekanih šipćica
Usta su gornja. Leđna peraja smještena dosta straga, oko ili iza podrepne peraje. Druga izdužena zraka podrepne peraje kod mužjaka ima na kraju zadnje zrake kukicu, kao i treća izdužena zraka. Podočna pjega je slabo izražena ili je nema. Diploidni broj kromosoma je 48. U bočnoj liniji ima od 29 do 32 ljuske i ona se protežu blizu leđa. Repna peraja je ispupčena i na njoj su dva reda jasno uočljivih pjega. Mužjaci imaju podrepnu peraju oblikovanu u penis. Postoje dvije podvrste: Gambusia affinis affinis i Gambusia affinis holbrooki , a obje su unesene u europske vode u različito vrijeme.

3 – 5 cm; maksimalno 6 cm. Uobičajena dužina ženki je do 4.5 cm, a mužjaka 2.5 cm.

Mrijeste se većim dijelom između travnja i kolovoza. To je živorodna vrsta kojoj ženke imaju unutrašnju oplodnju. Sperma se odvodi u spolni otvor uz pomoć posebnog organa – gonopodija, što je izmijenjena prva zraka podrepne peraje. 30 dana nakon oplodnje rada se oko 50 mladih. Ženka svake godine može imati nekoliko legla, obično tri. Spolna zrelost se postiže u prvoj godini. Odrasle jedinke se hrane raznovrsnom hranom i to uglavnom beskralježnjacima, naročito ličinkama kukaca i rakova. Značajna u kontroli populacija komaraca, naročito u područjima sa malarijom, ali je opasna za autohtone vrste.

Distribucija:

ALOHTONA vrsta prvotno naseljavala južni dio Sjeverne Amerike, a danas je široko rasprostranjena vrsta u cijelom svijetu. Obzirom da se hrani ličinkama komaraca, početkom 20. stoljeća unesena je i u jadranske vodotoke s ciljem suzbijanja malarije. Izuzetno je otporna na povišenje temperature i nedostatak kisika u vodi jer može gutati atmosferski zrak. Živorodna je vrsta, a taj poseban način razmnožavanja adaptivna je prednost gambuzije u odnosu na ostale vrste riba. Predator je ribljih jaja i mladi, te ličinaka vodozemaca, pa izvan prirodnog područja rasprostranjenja uzrokuje smanjenje brojnosti autohtonih, a osobito manjih vrsta riba.

Nije ugrožena.