Untitled Document

Klasifikacija:	Red: Scorpeniformes Porodica: Cottidae
Morfologija:	Prva leđna peraja: 7 tvrdih šipćica Druga leđna peraja: 16-17 mekanih šipćica Podrepna peraja: 12 meke šipćice Repna peraja: 7-9 šipćica Trbušne peraje: 1 tvrda šipćica / 4 meke šipćice Prsne peraje: 14 tvrdih šipćica Tijelo mu je spljošteno, rep prilicno visok i debeo. Zrake podrepne peraje dulje su nego u ostalih vrsta peševa, a prsne su peraje manje, dopiru do analnog otvora te imaju (i kod starijih jedinki) samo nerazgranjene šipcice. Prva i druga ledna peraja su jasno odvojene. Usni otvor se proteže do ispod ociju. Bodlje na škržnom poklopcu su gole. Obojenost tijela je smeckasta do crvenkasta, s tamnosmedim, sjajnim tockama i mrljama, koje na gornjem dijelu glave stvaraju lijepu šaru. Na perajama su smede mrlje ili su peraje isprekidano markirane. Podrepna i trbušna peraja imaju manje mrlja ili ih uopce nemaju. Mužjak se razlikuje od ženke debljom glavom, neštoširim ustima i duljom spolnom kvržicom.
Max veličina:	7-10 cm
Biologija:	Živi u podrucjima gdje je voda brza i cista. Živi na tvrdim dnima (ispod kamenja) u potocima, rijekama i jezerima, te rijetko u braktičnim vodama u obalnoj zoni. Uglavnom žive pojedinačno. Hrani se malim bentičkim beskralješnjacima, uglavnom kukcima i rakovima, a ponekad i manjim ribama. Mrijesti se u proljeće i početkom ljeta. Ikra se zaljepi za kamenje i nju čuva mužjak.
Distribucija:	Primorski peš opisan je u sjevernoj Italiji i Hrvatskoj. Smatra se da u Hrvatskoj živi u rijeci Zrmanji.
Ugroženost:	Nalazi se u Crvenoj knjizi ugroženih vrsta Hrvatske kao ugrožena vrsta. Nije na Crvenom popisu IUCN-a 1996. Areal primorskog peša je malen, stoga svako uništavanje prirodnih staništa i unos alohtonih vrsta nepovoljno utjecu na njega.

Klasifikacija:

Red: Scorpeniformes
Porodica: Cottidae

Morfologija:

Prva leđna peraja: 7 tvrdih šipćica
Druga leđna peraja: 16-17 mekanih šipćica
Podrepna peraja: 12 meke šipćice
Repna peraja: 7-9 šipćica
Trbušne peraje: 1 tvrda šipćica / 4 meke šipćice
Prsne peraje: 14 tvrdih šipćica
Tijelo mu je spljošteno, rep prilicno visok i debeo. Zrake podrepne peraje dulje su nego u ostalih vrsta peševa, a prsne su peraje manje, dopiru do analnog otvora te imaju (i kod starijih jedinki) samo nerazgranjene šipcice. Prva i druga ledna peraja su jasno odvojene. Usni otvor se proteže do ispod ociju. Bodlje na škržnom poklopcu su gole. Obojenost tijela je smeckasta do crvenkasta, s tamnosmedim, sjajnim tockama i mrljama, koje na gornjem dijelu glave stvaraju lijepu šaru. Na perajama su smede mrlje ili su peraje isprekidano markirane. Podrepna i trbušna peraja imaju manje mrlja ili ih uopce nemaju. Mužjak se razlikuje od ženke debljom glavom, neštoširim ustima i duljom spolnom kvržicom.

Max veličina:

7-10 cm

Biologija:

Živi u podrucjima gdje je voda brza i cista. Živi na tvrdim dnima (ispod kamenja) u potocima, rijekama i jezerima, te rijetko u braktičnim vodama u obalnoj zoni. Uglavnom žive pojedinačno. Hrani se malim bentičkim beskralješnjacima, uglavnom kukcima i rakovima, a ponekad i manjim ribama. Mrijesti se u proljeće i početkom ljeta. Ikra se zaljepi za kamenje i nju čuva mužjak.

Distribucija:

Primorski peš opisan je u sjevernoj Italiji i Hrvatskoj. Smatra se da u Hrvatskoj živi u rijeci Zrmanji.

Ugroženost:

Nalazi se u Crvenoj knjizi ugroženih vrsta Hrvatske kao ugrožena vrsta.
Nije na Crvenom popisu IUCN-a 1996. Areal primorskog peša je malen, stoga svako uništavanje prirodnih staništa i unos alohtonih vrsta nepovoljno utjecu na njega.